zoomoond

četvrtak, 01.02.2007.

BAŠ MI SE NE DA...

Baš sam happy ovih dana...., volin cili svit... iman super-život....divne prijatelje....Bože, fala ti! I baš mi se ništa ne piše na blogu. Osin, da kažen... nek ljubav cvjeta.... :-) party party cerek cerek :ce mah rek: naughty naughty naughty :m

01.02.2007. u 03:56 • 3 Komentara • Print • #

subota, 20.01.2007.

BIO JEDNOM JEDAN...

Bio jednom jedan... i onda ga nije bilo više...

20.01.2007. u 22:03 • 5 Komentara • Print • #

srijeda, 17.01.2007.

"Griješiti je ljudski"

Sve naše pogreške ljudi teško opraštaju. Istinita tvrdnja, nema što. I što bismo onda mi trebali? Ubijati se grižnjom savjesti i uništavati vlastitu dušu opakim mislima o sebi? Glavu gore! Iskustvo kaže da ti i Bog oprašta ako sam sebi oprostiš. Ne osvrći se, jer filozofija kaže: ono čemu pridaješ pažnju raste dok god god pridaješ pažnju. Stoga, treba odlučiti više ne ponavljati greške, naučiti nešto iz tih grešaka i ići dalje, puštajući da se oni, koji vam sude, izgube u vlastitim osudama. Koliko puta vidjeh da neki ljudi sude drugima, a rade iste greške, tj. vrlo brzo se nađu u sličnim situacijama kao i oni koje su osuđivali. I što onda? Ništa. Ne sudite im. Sami su sebe osudili. Vi i dalje ostanite dostojanstveni, suosjećajni, i ne osvrćite se ako vas ne trebaju. I bol će prestati...

17.01.2007. u 00:34 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 10.01.2007.

postoje li besmrtnici?

Prepoznaj Boga i bozansko u svakom licu!

Evo nove teme za istrazivanje... cerek cerek cerek cerek

10.01.2007. u 03:57 • 7 Komentara • Print • #

SVETAC

Bio jednom čovjek odvojen od "civilizacije", zarobljen od svoje duše. Bio je, dakle, taj čovjek komadić stakla u pustinji zrnaca.
Jednog dana zrnca zakopaše komadić stakla, ljubomorna na njegov odsjaj od sunca i komadić potpuno nestaše.
Međutim, vrijeme bijaše prolazilo i bio bi komadić zaboravljen da nije skupina isposnika prošla pustinjom. Jedan slučajno nagazi nešto oštro i iskopa to iz zemlje. Ostali prihvatiše to kao božanstvo, ne znajući prirodu materije... mouthwash

10.01.2007. u 02:41 • 0 Komentara • Print • #

moj doživljaj života

PUT U NOVI ŽIVOT
Ležah u središtu majčine utrobe, bućkajući se u sigurnosti velike topline. I moje srce stopljeno s njezinim kucaše, i primah od nje potrebite nužnosti, a onda mi dosadi maleni jajasti svijet i poželim virnuti van.
Izranjam okrijepljena vanjskim zrakom, žudeći za bojama i jasnim zvucima, ali tek što izvirih, ščepaše me dvije tvrde ruke, okrenuše prema gore... kriknuh! Bljesnu spoznaje i ja shvatih da me osudiše na svakodnevne izlučevine. bang headbang

10.01.2007. u 02:32 • 1 Komentara • Print • #

blogeri

ETO, MOZDA IMAN NEKA RAZMISLJANJA KA NA OVOM BLOGU
umotvorine.blog.hr

10.01.2007. u 01:54 • 3 Komentara • Print • #

za Leeloo - naslov: prijatelj

Koga to vidim kad se sretnem s čovjekom, koga vidim u susretu sa znancem? To moj odraz hoda. To ja sam u tebi, a ja kao ja - ne postojim.
Tko me sluša kad govorim? To ja sebe slušam. Ti se stapa u ja, a ja postajem ti. Budi mi neprijatelj i bit ces ti. Budi mi prijatelj i bit ces ja.
Egzistencija bez logike, mozak neandertalca i proizvod genetskog kalkuliranja. Ako si mi prijatelj, budi mi neprijatelj. Budi ti i ne dozvoli da ti budem prijatelj.

Ovo je napisano davno, davno...

10.01.2007. u 01:42 • 2 Komentara • Print • #

apsurd

Sjedim za stolom i prelistavm TV-raspored. Ništa zanimljivo. Što raditi? Kako uposliti um? Razmišljam. Podižem glavu i vidim neke gluposti na TV-u. Djeca se deru, a neka budaletina se predstavlja kao Jesen. Osuđujem se na gledanje takvih bedastoća. Kako lažu djeci, tako lažu i starijima, ali mi i dalje vjerujemo da gledamo stvarnost.
Udubljujem se u svoje misli. Napajaju nas slikama rata, pune nam uši suvišnim riječima, sugeriraju nam što da osjećamo, stvaraju kultove, izmišljaju živote i mijenjaju prirodne tokove, bore se za "visoke stolice" i pri tom nas potkupljuju utopijskim obećanjima. Jedemo sinteze umjetno stvorenih proizvoda, opijamo se blještavilom sugestivnih reklama i spavamo jer ne možemo izdržati, a ne zato što želimo odmoriti tijelo i um. Trka za prestižom prisiljava nas da gledamo izložbe mesa u obliku ljudskih tijela. Dani, mjeseci, godine i desetljeća prolaze i raspadamo se, a da nismo upoznali individualnu skupnost pojedinca. Idu stoljeća, bježe pred neznanjem i ništa se uopće ne mijenja. Apsurd?

10.01.2007. u 01:20 • 0 Komentara • Print • #

ko san ja?

TAJNA
Ja znam. I ti znaš. Ona samo naslućuje. Ja znam iskustveno i analitički, dugotrajnim postupkom sređivanja misli. Ti znaš iz moje priče i, mada se uživljavaš, ne možeš potpuno osjetiti. Ali, ti ipak nešto osjećaš. Osjećaš to jer, misli su ti usmjerene u dobru pravcu. Ona pak, također nešto osjeća. Nema misli i to su samo slutnje. Ona samo naslućuje i ne zna. Ne zna, jer ne misli u dobru pravcu. Nagađa, ali ne može pogoditi. Treba joj potvrda, a ja je ne želim dati... Ostaje tajna.

10.01.2007. u 00:56 • 5 Komentara • Print • #

prijatelji

kiss svi pisu o nekim prijateljima, prijateljstvima...i ostalin gluparijan. Sve je to bulšit. Kad imas 15 je dobro, a ka uduplas, onda je tvoja ekipa u k.... i uvali si neke glupe filmove u glavu... bang

10.01.2007. u 00:45 • 3 Komentara • Print • #

da se ubijes

bang Ponekad coviku dodje da se ubije... zasto? Uvik mislimo da nas drugi ne razume, a zapravo nas pocnu razumiti tek kad mi prestanemo razmisljat da nas ne razume. A onda vise nije ni vazno je l' nas razume il ne razume, jer vise o tomen ne razmisljamo....Sta kazete o tomen? eek

10.01.2007. u 00:39 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	veljača, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28